UDRUGA RODITELJA DJECE S KOHLEARNIM IMPLANTOM - WWW.PUZNICA.HR

Ponešto o rehabilitaciji

Nakon kohlearne implantacije dijete mora učiti slušati i govoriti. Gluho dijete uz pomoć sustava kohlearnog implantata čuje, a što pojedini zvuk predstavlja i znači, to mora naučiti. Stoga je, u načelu, različit ritam razvoja prelingvalno i postlingvalno gluhog djeteta. [8]

U rehabilitaciji bitnu ulogu, osim profesionalca u specijaliziranim ustanovama, imaju roditelji, rodbina, braća ili sestre, odnosno okruženje djeteta. Upravo je okruženje pozitivan motivacijski faktor i poticaj govornog razvoja djeteta. Rehabilitacija u ustanovi je bitan i neupitan preduvjet razvoja, ali nije dovoljan. Učenje slušanja ne odvija se samo na rehabilitaciji, već kroz cijeli dan. Treba proći određeni put i vrijeme do stupnja kada dijete počinje spontano slušati.

Rehabilitacija je složen proces, a sama tehnologija donosi nešto novo. I sam mogu posvjedočiti da je kod mog djeteta privikavanje na zvuk bio bolan proces, a to se ne odnosi samo na trenutnu bol, koju bi možda neki prejaki zvuk i signal prouzročio. Kada se radi o vašem djetetu onda to posebno osjećate. Treba biti oprezan i pažljiv, pratiti potrebe i reakcije djeteta, a ne prepustiti ga samo brizi vrsnih rehabilitatora u nekoj instituciji. Treba aktivno sudjelovati, a ne pasivno pratiti razvoj, a roditelji bi trebali biti najvažniji aktivni članovi tima koji radi i prati dijete s kohlearnim implantatom.

Osim pozitivnih strana treba nešto čuti i o nekim manjkavostima koje su, s roditeljskog stanovišta, uočene u rehabilitaciji slušanja i govora. Nisu još napravljeni konkretni rehabilitacijski programi za djecu s kohlearnim implantatom. Radi se prema postojećim programima za rad s gluhom i nagluhom djecom, koji se prilagođavaju u praksi, a to nije isto. Metode ipak ne mogu biti iste, jer cilj je kod djece s implantatom razvijati govor putem sluha i izgovora, dakle na prirodan način.

Nevelik je broj audiorehabilitatora sa zacrtanim i jasnim programom rehabilitacije. Oni se uglavnom snalaze temeljem vlastita iskustva s gluhom i nagluhom djecom, bez većeg uvida u iskustva razvoja djece s implantatom. Njihov težak i hvalevrijedan posao s gluhom djecom odvija se s drugim perspektivama, ciljevima i drugim ritmom nego s djecom s kohlearnim implantatom.

Isto tako, iz vlastita iskustva primjećujemo, da se u rehabilitaciji ne iskorištavaju komunikacijski poticaji vršnjaka koji čuju i koji imaju razvijen govor, što se je pokazalo razvojno značajnim za djecu s implantatom u redovitim dječjim vrtićima.

Ipak, rehabilitacijske metode i praksa razvijaju se zajedno s našom djecom. Unatoč nekim uočenim manjkavostima, one su bitan i nezaobilazan uvjet napretka naše djece. No, ne treba se osloniti samo na njih, treba mnogo individualno raditi s djecom, dok to djecu ne zamara i dok tome ne pružaju otpora.

Uz to rehabilitaciju prate redovita mjesečna ili dvomjesečna podešavanja govornog procesora. Uz pomoć računalnog programa i reakcija djeteta na pojedine zvučne signale ugađa se frekventni raspon svake elektrode, glasnoća i osjetljivost mikrofona i ostali parametri procesora govora. Programiranje se obavlja u Poliklinici SUVAG, a to je postupak koji prati osobu s implantatom cijeli život.

[8] Prelingvalno – prije usvajanja vještine govora; postlingvalno – nakon što je usvojena vještina govora