UDRUGA RODITELJA DJECE S KOHLEARNIM IMPLANTOM - WWW.PUZNICA.HR

Carol A. Turkington, Medicinska enciklopedija Gale

Definicija

Vrsta kirurškog tretmana kod gubitka sluha, koji djeluje poput umjetne pužnice u unutrašnjem uhu, time što pomaže prijenos zvuka od uha do mozga. Razlikuje se od slušnog aparata koji samo pojačava zvukove.

Svrha

Kohlearni implantat zaobilazi oštećene osjetne dlačice u pužnici pa u izvjesnoj mjeri pomaže stvaranje osjeta sluha izravnim podraživanjem slušnog živca.

Mjere opreza

S obzirom na postojeće kontroverzije u pogledu implantacije, koja je vrlo skupa, a rezultati su neizvjesni, Uprava za hranu i lijekove SAD (FDA) ograničila je implantacije na osobe:

  1. koje nemaju značajne koristi od slušnih aparata,
  2. koje imaju najmanje 2 godine (to je dob kada specijalisti mogu provjeriti težinu slušnog oštećenja),
  3. koje su duboko ili potpuno gluhe.

Opis

Gubitak sluha prouzročen je brojnim i raznovrsnim problemima koji se pojavljuju bilo u slušnom živcu ili u dijelovima srednjeg i unutrašnjeg uha. Najčešći tip gluhoće prouzročen je oštećenjem osjetnih dlačica u pužnici, slušnom dijelu unutrašnjeg uha. Normalno ove dlačice stimuliraju slušni živac, koji zatim zvučne signale prenosi u mozak. Kad dlačice prestanu funkcionirati, slušni živac ne dobiva podražaje, pa osoba ne čuje. Dlačice mogu biti uništene na razne načine, među kojima su zarazne bolesti, povrede, jaka buka, starenje ili urođene mane.

Svi kohlearni implantati sastoje se od mikrofona koji se nosi iza uha te hvata zvukove i šalje ih žicom do govornog procesora koji se nosi u maloj vrećici što se vješa na tijelo ili stavlja u džep ili za pojas. Procesor pojačava zvukove, filtriranjem uklanja buku okoline te pretvara zvukove u digitalne signale prije nego što će ih poslati odašiljaču koji se nosi iza uha. Magnet drži odašiljač povrh prijamnika koji se kirurški usađuje ispod kože na glavi. Prijamnik hvata digitalne signale koje mu upućuje odašiljač pa ih pretvara u električne impulse koji putuju kroz elektrode postavljene u usku fleksibilnu cjevčicu koja ulazi u pužnicu.

Elektroda ima do 24 (zavisno o vrsti implantata) i one prenose impulse koji podražuju slušni živac. Mozak ove impulse interpretira kao određene zvukove.

Usprkos koristima koje implantacija nudi, neki specijalisti za uho, kao i pripadnici zajednice gluhih, i dalje smatraju da opasnosti i ograničene mogućnosti pretežu nad koristima od ove naprave. Kirurška operacija, koja je potrebna, sama po sebi nosi izvjesne rizike. Također proizvođači ne mogu obećati koliko će neka osoba čuti uz implantat. Osim toga, nakon dobivanja implantata, neke osobe kažu da se osjećaju otuđenima od zajednice gluhih, a u isto vrijeme ne osjećaju da pripadaju u potpunosti svijetu koji čuje.

Zvukovi koji se čuju preko implantata razlikuju se od zvukova koje primamo normalnih sluhom, navodno zvuče umjetno ili su poput glasova robota. To je zato, jer se malobrojne elektrode implantata ne mogu usporediti sa složenošću 15000 normalnih osjetnih dlačica.

Kirurški postupak

Tijekom operacije kirurg pravi urez iza uha te otvara mastoidnu kost (rubni dio lubanje iza uha) koja vodi do unutrašnjeg uha. Kirurg zatim stavlja prijamnik u kost i pažljivo uvlači elektrode u pužnicu. Ova operacija može trajati od sat i pol do pet sati.

Priprava

Prije nego će neka osoba dobiti implantat specijalisti provode brižljiva ispitivanja, uključujući testiranje sluha, da bi se utvrdilo koliko kandidat čuje.

Nažalost, nemoguće je predvidjeti kome će implantat koristiti. Općenito, što je kasnije u životu nastupila gluhoća i što je kraće trajala, tim su bolji izgledi da će operirani razumjeti govor uz implantat. Isto tako, onaj čiji je slušni živac zdrav imat će bolje rezultate od nekoga s oštećenim živcem.

Prvo, kandidati moraju proći test uz snažan slušni aparat. Ako se aparatom slušanje dovoljno ne popravi, liječnik će obaviti ispitivanja fizičkog stanja sa skeniranjem unutrašnjeg uha (neki pacijenti s oštećenom pužnicom nisu dobri kandidati). Liječnik može također zahtijevati psihološka ispitivanja da bi bolje razumio što pacijent očekuje od implantata. Pacijenti moraju biti jako motivirani i realistički shvaćati što implantat može, a što ne može.

Postoperativna skrb

Pacijent ostaje u bolnici dan ili dva nakon operacije. Nakon mjesec dana rane od kirurškog zahvata su zaliječene i pacijent dolazi u kliniku da bi mu bili postavljeni vanjski dijelovi naprave (govorni procesor, mikrofon i odašiljač). Kliničar će prilagoditi govorni procesor i postaviti jačinu stimulacije za svaku elektrodu, od tihog do snažnog zvuka.

Pacijent nakon toga uči kako razumjeti zvukove koje prima kroz napravu. Dužina ovog treninga različita je - mogu to biti dani, a mogu i godine, ovisno o tome kako pojedinac razumije zvukove koje čuje preko naprave.

Rizici

Kao kod svake operacije, postoji mogućnost nekih rizika. Tu uključujemo:

  1. vrtoglavicu,
  2. paralizu mišića lica (rijetko),
  3. infekciju na mjestu operacije.

Znanstvenici nisu sigurni u pogledu učinaka dugoročne električne stimulacije na živčani sustav. Također je moguće oštećenje unutrašnjih dijelova naprave udarcem u glavu, a to dovodi da implantat više ne radi.

Normalni rezultati

Većina praktički gluhih pacijenata koji su dobili implantat u stanju su razlikovati srednje jake i snažne zvukove, uključujući govor, na razini glasnoće udobne za slušanje. Mnogima zvukovi implantata pomažu razumijevanje govora uz čitanje s usta i promatranje izraza lica. Skoro svi odrasli lakše komuniciraju kombinacijom uporabe implantata i čitanja govora s usta, a neki od njih mogu razumjeti izgovorene riječi i bez čitanja s usta. Više od polovine odraslih koji su izgubili sluh nakon što su naučili govoriti mogu razumjeti ponešto od govora i bez čitanja s usta. Oko 30% u stanju je razumjeti govor dovoljno dobro da se mogu služiti i telefonom.

Najviše poteškoća da nauče koristiti se implantatom imaju djeca koja su rođena gluha ili su sluh izgubila prije nego što su mogla naučiti govor. Istraživanja ipak sugeriraju da većina te djece može učiti govor i razumijevanje govora uz pomoć implantata.

Ključni termini

Pužnica (kohleja)
Slušni dio unutrašnjeg uha. To je struktura u obliku puža ispunjena tekućinom i tisućama mikroskopskih osjetnih stanica-dlačica koje su ugođene za primanje različitih frekvencija.

Osjetne stanice-dlačice
Primatelji slušnog osjeta u unutrašnjem uhu koji pretvaraju zvučne titraje u poruke koje putuju do mozga.

Unutrašnje uho
Unutrašnji dio uha,gdje se zvučni titraji i informacije o ravnoteži prevode u živčane impulse.

Srednje uho
Mala šupljina između bubnjića i ovalnog prozorčića. U njoj se nalaze tri sitne slušne koščice.

Preveo s engleskog: Andrija Žic

Izdanje: Hrvatski savez gluhih i nagluhih, Palmotićeva 4, Zagreb, tel./faks: 48 14 114, e-mail: hrv.savez-gluhih@zg.tel.hr